Režim Mila Đukanovića dobio je ulogu od nepravednog centra svjetske moći da promijeni identitet Srba u Crnoj Gori (jezik, pismo, vjeroispovijest; I taj proces započet je prije Đukanovića). I sve ono što se za taj identitet vezuje bude uništeno ili mu se nasilno promijeni ime i funkcija. U tom smislu služi i Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Ta uloga proširena je i potiskivanjem „malignog“ uticaja Rusije iz Crne Gore. Ona je sadržana u pokušaju tog nepravednog centra moći da Rusiju ne samo izoluje, već da ostatak svijeta okrene protiv nje. Jer Rusija ima snagu i želju da se stavi na čelo one strane koja može da se suprotstavi tom nepravednom globalističkom centru moći i na taj način odbrani slobodu svih onih koji čine tu stranu.
Režim Mila Đukanovića je jedan dio uloge ostvario tako što je Crnu Goru uveo u NATO, sredstvo u rukama spomenutog centra moći preko koga se kažnjavaju neposlušni narodi i smjenjuju legalni i legitimni predsjednici, kao i disciplinuju drugi. Bili smo svjedoci agresije NATO 1995. na Republiku Srpsku Krajinu i Republiku Srpsku, i na Srbiju 1999, kao i na druge države i narode. Varaju se oni koji misle da njima Crna Gora i Srbi nisu u fokusu interesovanja, jer ta nepravedna sila ne da neće slobodne države i narode, već oni neće ni jednog slobodnog čovjeka kao pojedinca koji bi davao svijetli primjer.
Osnovni ciljevi nepravednog globalističkog centra svjetske moći jesu razbijanje velikih naroda, promjena suštinskog identiteta, zaboraviti osnovne religije, države učiniti svojim firmama, a predsjednike država svojim imenovanim direktorima tih firmi. Uništiti čovjeka kao Božiju tvorevinu i stvoriti svog satanskog čovjeka. prelazna faza – podsticanje gordosti kod ljudi koji ne bi mogli saborno djelovati, već naprotiv, politikom zavadi pa vladaj, izazivali bi sukobe… stvarali bezlične pojedince i situaciju u kojoj bi kontrolisali cijelo bogatstvo čovječanstva…
Veliki narod je prije svega onaj koji ima istorijsku ulogu do svršetka svijeta, bez obzira na njegovu brojnost. Ta istorijska uloga posljedica je genetske strukture dominantnih pojedinaca i same snage naroda, tako da se ta uloga prima kao što pojedinac prima svoj životni krst. Iz te istorijske uloge proizilazi i osnovni identitet: jezik, pismo, vjera, kultura, pa i politika.
Nepravedni centar svjetske moći svoj uticaj isprepliće u pravcu ostvarivanja navedenih ciljeva sa ogromnim kriminalom, pljačkom, nasiljem i nezajazljivošću satanističkih razmjera.
S obzirom da je identitet jednog naroda važniji od države, pogotovo one koja nije u stanju da ga zaštiti, onda srpski političari i Srbi u Crnoj Gori trebaju organizovano pozvati u pomoć Srbiju i Republiku Srpsku. A one kao države srpskog naroda da se pozivu odazovu na način da režimu Mila Đukanovića upute oštru i moćnu prijetnju zbog koje će Milo Đukanović i njegov režim promijeniti diskriminirajuću politiku prema Srbima u Crnoj Gori. Takva ozbiljna prijetnja ostvarila bi cilj i ne bi izazvala nepotrebne žrtve i destabilizaciju, kao što može izazvati nastavak Đukanovićeve politike, bez prijetnje od strane Srbije i Srpske.
Ukoliko bi Đukanović uputio poziv za pomoć nepravednom globalističkom centru moći, za očekivati je da Rusija, ispunjavajući sadašnju ulogu, tom centru moći uputi stvarnu i moćnu prijetnju. Tako bi se stvarnom i moćnom prijetnjom izbjegao svjetski rat, i pokazalo da stvarna prijetnja ima bolje i humanije dejstvo od izvršenja…
Navedeni mogući razvoj događaja realniji je ako poslije izbora u Crnoj Gori Đukanović bude odlučivao o vlasti.
Ukoliko Đukanović bude nastavio da vlada, pod pritiskom nepravednog cntra, svaki normalni kolektivitet će se napadati i pokušati učiniti devijantnim.
Zato, posebno Bošnjaci, Muslimani u Crnoj Gori, trebali bi da sa Srbima pronađu minimum zajedničke snage, kako bi se lakše odbranili od pokušaja uništavanja osnovnih religija i tradicionalnih vrijednosti i spriječili mogućnost nastavka Đukanovićeve pogubne politike.
U svemu tome, u odbrani identiteta, posebno i veoma važnu ulogu ima Srpska pravoslavna crkva, za koju ne postoje granice.
