Raičević poručio Zuvdiji Hodžić i Milu Đukanoviću: Ne poganite Crmnicu i Virpazar!

0
55

Proslava 13.jula ove godine predstavlja još jedan mentalni apsurd crnogorskog nacionalno – nacionalističkog košmara iskreiranog kolažom fašizma, staljinizma, titoizma, komunizma i na kraju kleptocentričnog šovinizma. Jedino što sve te stranputice spaja jeste iskonska izdaja srpskog karaktera crnogorskog bića odjenuta u ruho ustanka i slobode u koju je odjevaju antipodi slobodarskog duha i robovlasnici SR Crne Gore i Montenegra.

Trinaesti jul 1878. i triniaesti jul 1941. godine su dva bitna datuma u istoriji Crne Gore. Prvi je porodio drugi. Prvi je ozvaničio državu – drugi stvorio novu naciju. Prvi je nesrećni datum u srpskoj istoriji kojim je povučena linija i prekinut san srpskog naroda o oslobođenju i ujedinjenju. Datum u kome su hercegovačka braća zamjenjena za samodovoljnost jedne lične vladavine.

Drugi je još fatalniji a posledica je bunta zbog sramnog čina dan ranije kada je proglašena kvinsliška država Crna Gora, pod italijanskim fašističkim protektoratom. Bez svijesti o ideoliškim zamislima pojedinih „klasno svjesnih“ drugova i njihovim budućim bratoubistvima, pobunio se narod željan spiranja ljage sa srpskog imena Crne Gore, nesvjestan tragedije koju će samom sebi prirediti kada budući komesari počnu sa lijevim skretanjima i pasjim grobljima, sa zatiranjem svoga korijenja i imena. Nijesu mnogi čestiti borci u redovima NOVJ mogli slutiti buduće korake njihovih lažnih nasljednika, nijesu mogli slutiti u šta će se premetnuti njihova slobodarska borba protiv okupatora, nijesu mogli znati da će se njihova trobojka zabranjivati za vrijeme vladavine oligarhije koju čine lažni četnik, lažni komita i lažni partizan Đukanović i njegov pripejd SUBNOR. Nijesu iskreni ljudi željni slobode mogli da znaju da postoje takve prelivode i niotkudi poput seljančeta što se iz Rastoka spustilo u Nikšić u džemperu, avanzovalo u predsjednika vlade razvejavajući srbofobiju da bi uskoro izdalo saborce i odjeveno u odijelo skuplje od njegove duše počelo da „brani“ Crnu Goru od nje same, mjenjajući ideologije i sponzore brže od čarapa i skupocjenih cipela.

Ove godine će na skupu u Virpazaru marširati „komunisti“ i „komite“, predvođeni Milom Đukanovićem i predsjednikom SUBNOR-a Zuvdijom Hodžićem, čiji su ideološki preci izdajom izazvali masovni bunt i ustanak naroda Crne Gore.

Nigdje SUBNOR nije imao takav uticaj kao u Crnoj Gori. Svemoćni komunistički veterani zauzimali su stav po svim bitnim pitanjima od politike – do muzike. Čak je zbog pesme “Crni mercedes” u Baru, po tužbi SUBNOR-a suđeno frontmenu “Riblje čorbe”, Bori Đorđeviću!

Danas je ta moćna organizacija postala riblja čorba Mila Đukanovića i njegove kleptošovinističke družine.

Crnogorski SUBNOR, kao i ovaj lokalni, crmnički, bez autentičnih predstavnika danas služi kao dekor ili predgrupa ekstremnim i profesionalnim braniocima „crnogorstva“. Ono što, međutim, spaja subnoraše bez dana borbe i rastočke dripce koji su na vlast došli zbog mitskog porijekla u redovima četničkog pokreta jeste konsenzus o odbrani tekovina osmodecenijske pljačke Crne Gore u kojoj solidarno i neprekidno učestvuju crvena i zelena aristokratija. Nije to neko naročito čudo. Još 1945.su potonji crveni baroni pobili braću i kumove, 1948.čak i saborce i braću iz ofanzova, a 1997 su u ime svoga lažnog boga – izdaje Crne Gore – opet izdali svoju braću i kumove. To je jedina njihova konstanta i jedini poriv koji mrzitelj šahovnice i satrap Crne Gore razumije: podsmjeh Slobodi i Srpstvu, poklonjenje izdaji i koristi od tada do danas. Ne mogu robovi svojih privilegija, zavisnosti i strasti govoriti o slobodi koju su sv. Petar i sinovac mu opjevali i sanjali. Nijesu rušitelji kapele i uništitelji Crne Gore dostojni da te uzvišene pojmove uzmu u svoje srce i usta.

Zeleno – crvena koalicija izborom Crmnice kao starocrnogorske nahije, igrajući na slobodarski duh Crmničana, koristeći svaki povod, pokušava da se nametne kao eksluzivni zaštitnik državnih interesa.

Ono što se danas najžešće štiti u Crnoj Gori je opljačkano bogatsvo pod raznim parolama i dekorima.

Crmničani to prepoznaju, kao što su to prepoznali i 1941. u Virpazaru ustajući protiv izdaje onih koje današnji lažikomiti veličaju!

Mi, Crmničani, sa prezirom ćemo dočekati ove neželjene goste. Crmnica i njen centar Virpazar, iako očišćeni od strane komunalnih radnika kao nikad ranije, nikad nisu bili opoganjeni kao što će biti na dan posjete ovih sljedbenika Sekule Drljevića i Osmana Rastodera.

Kao što smo rekli ne fašizmu 1941. danas kažemo ne njihovim naslednicima 2021. Nismo poklekli pred stranim slugama ni tada, nećemo ni pred lažnim komitama i neautentičnim ustanicima ni danas!

Gojko Raičević, predsjednik skupštine Udruženja Crmničana “13. jul”

IN4S