Dodik: Jedino ispravno i održivo je da Srpska postane država i da se kao takva udruži sa Srbijom

0
11
TRIBINA „IZVORNI DEJTON ILI MIRNI RAZLAZ U BiH“ U ORGANIZACIJI PORTALA „SVE O SRPSKOJ“ I „FAKTI“
  • Mi ćemo formirati jedan pregovarački tim sastavljen od nas koji operativno radimo. Mi ćemo njih obavještavati i pozivati na sastanke. Hoćemo da ostane trag iza nas da smo to radili, pa da – jednog dana ako budemo morali da donosimo neke odluke – budu utemeljene i na činjenici da smo htjeli da razgovaramo a oni nisu htjeli
  • Mislim da se ne možemo vratiti na izvorni Dejton dok na to ne natjeramo druge. Kada oni shvate da im jedino to preostaje, oni će pristati na to. ali, tada će biti kasno za njih. Mi tada ne smijemo pristati da ostanemo na izvornom Dejtonu
  • Naše dodvoravanje njima da bismo im pokazali da smo dio njihto je najveća šteta za sve nas. Zato moramo definisati naše interese. Moramo isticati da su naši interesi – srpski interesi, da su to demokratski interesi i da je srpski nacionalni interes ravnopravan drugim nacionalnim interesima koji se bezočno spominju bez problema
  • Banjaluka hoće komfor. Najčešće čujete: šta hoće onaj Dodik, stalno se svađa po Sarajevu. Ja se svađam. Republiku Srpsku smo čuvali 25 godina i vjerujem da će se njen položaj riješiti u sljedećih deset godina. Jedino što je ispravno i održivo je da ona postane nezavisna država i da se kao takva udruži sa Srbijom u nekom dogovorenom obliku
  • Za to nije potrebno mjenjati granice. Srpska ima entitetsku granicu koja je međunarodno potvrđena i priznata granica
  • Da ne mislite da je ovo što sam rekao o Šmitu neko junačenje bez pokrića, njemu sam telefonom rekao: šta vam treba da se na kraju karijere blamirate, odavde ćete samo otići ismijani?!
  • Britanci su uvijek mutili na ovim prostorima da postanu važni. Ništa drugo i ne čine -nego usložne situaciju u regionu kako bi se oni nešto vraćali i bili nešto važni. Njih treba izbjeći uopšte, kao bilo kakve posrednike!

NOVOG visokog predstavnika nećemo prihvatiti! Mi naprosto nećemo prihvatiti nekoga koga nisu imenovali kako treba. Vapim da dođe Kristijan Šmit, pa da mu kažem: šta ti hoćeš ovde? A reći ću mu!

Ovo je na tribini „Izvorni Dejton ili mirni razlaz u BiH“, koja je održana u Beogradu u organizaciji političkih portala „Sve o Srpskoj“ i Fakti“ uz podršku Predstavništva Republike Srpske u Srbiji, rekao srpski član i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik.

Na tribini su još govorili: dr Željko Budimir (FPN Banjaluka), dr Aleksandar Vranješ (ambasador BiH u Hrvatskoj). Aleksandar Vujović (urednik Novog Standarda), dr Srđan Perišić (Unicerzitet u Istočnom Sarajevu), Aleksandar Pavić (politikolog, analitičar), dr Slobodan Reljić (bivši glavni urednik NIN), Nenad Kecmanović (prof. emeritus FPN Banjaluka), dr Zoran Milivojević (ambasador u penziji) i

Darko Tanasković (akademik, ambasador u penziji).

U ime organizatora i Predstavništva Republike Srpske u Srbiji učesnike je pozdravio šef Predstavništva Mlađen Cicović.

Portal „Sve o Srpskoj“ prenosi izlaganje Milorada Dodika u cjelini:

Zapad je u Bosni „greškom“ napravio konfuznu situaciju da bi pojačao prisustvo visokog predstavnika, arbitra koji je ovdje bio sa različitom snagom, ali uvijek sa istim ciljem.

Ušli smo u Dejtonski sporazum. Bosnu u običnoj konverzaciji pogrešno nazivaju državom, a ona nema unutrašnji suverenitet. Vi ovdje to dobro znate, ali je problem što to nismo objasnili našim ljudima.

U Srbiji kada kažete `Bosna`, ljudi misle da je to isto što i Srbija – država. Međutim, iskorišćen je taj simbolički odnos prema državi i zato sada stalno imate priču, u običnom govoru, da je riječ o državi BiH.

Ako gledate vremensku prognozu za BiH, kažu na teritoriji cijele države… Taj pojam smo dosta banalizovali. Zato imate političare u Republici Srpskoj koji govore o `državnom nivou`. A trebalo bi da kažemo `zajednički nivo`, ne `državni nivo`.

Ima i mnogo drugih stvari koje predstavljaju osnovu za redefiniciju njihovog stalnog cilja razbijanja nadležnosti Republike Srpske. Po njima, Srpska je stalno remetilački faktor.

Ovo što se danas desilo povodom visokog predstavnika je poniženje, ne nas Srba, nego muslimana koji nikada neće da priznaju da su poniženi činjenicom da im neko ovdje nameće nekog novog visokog predstavnika.

Oni slavodobitno aplaudiraju tome što im dolazi neko sa strane, da nešto njima upravlja.

To je iščašeno, to nije normalno.

Ako hoćeš neku državu, onda moraš da budeš sam, a ne da priželjkuješ nekog ko će da dođe da ravna. Mada, njihova očekivanja – da će neko da ravna kako njima odgovara – nisu bez pokrića.

Danas smo imali jedno blefiranje. Incko zna da nigdje nije predviđeno da visoki predstavnik podnosi ostavku. On se mijenja drugim čovjekom, onako kako je to predviđeno Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma.

Valentin Incko

Evo,imam ga ovdje, a u njemu piše: „U pogledu složenosti rada visokog predstavnika i pitanja sa kojima se on suočava – strane traže postavljanje visokog predstavnika koji će biti imenovan u skladu sa relevantnom rezolucijom Savjeta bezbjednosti.

Međutim, samo je Bilt ovako imenovan! Ostali su imenovani tako što je savjet – koji, opet, formalno-pravno nigde ne postoji u Dejtonskom sporazumu – uporno upravljao Bosnom i Hercegovinom.

Mnogi se sjećaju petka – dana kada visoki predstavnik ide na produženi vikend, pa nama sa aerodroma saopšti nekih sto zakona i odluka! Tako se i desilo da je donio nekih 800 odluka, da intervenisao u zakonima i ustavima. Samo se nije usudio da dira u Ustav BiH jer je to sastavni dio Dejtonkog sporazuma.

Ali, sve su učinili da ga opkole i razgrade!

Danas je izvorni Dejton nešto ka čemu treba da težimo, ali on ne postoji. On je rušen odlukama visokih predstavnika i gotovo je razgrađen.

Bosna ima ustavom propisanu strukturu i praksu koja je sasvim drugačija.

Savjet ministara je definisan ustavom kao pomoćno tijelo Predsjedništva BiH. Međutim, oni su sve učinili da razvlaste Predsjedništvo i da ojačaju Savjet, da bi on bio kao vlada.

Neke ranije generacije, pa i ja, smatrali smo da neke stvari treba da pokušamo da rješavamo. Ali, bila su tri ministarstva, a sada smo došli dotle da imamo deset ministarstava u Savjetu ministara. Ako se tome suprotstavite, onda ste nacionalista.

Dobro je samo ako ste autošovinista koji svaki dan izmišlja nešto protiv svog naroda i svoje Republike!

Sve što je napisano u Dejtonu ne funkcioniše. Ne funkcioniše ni priča o `stranama`.

Strane su dva entiteta i tri naroda koji o svemu moraju da postignu sporazum i dogovor. Na početku, kada je neka naša garnitura čak prihvatila da se ukine Vojska RS i uvedu oružane snage BiH, morao je da se poštuje taj princip. Prvo je Skupština morala da donese odluku o tome. Tako je bilo ustavno. Međutim, 99 odsto drugih stvari nije bilo tako posmatrano.

Mi hoćemo da kažemo da smo mi `strana` i mi hoćemo našu poziciju. Hoćemo da kažemo da idemo da razgovaramo. A svaki razgovor je mučan.

Muslimani su sviknuli da će doći stranci i sjesti za taj sto i pokušati da nametnu neka rješenja.

U zadnjih desetak godina to ne ide baš tako kako su oni očekivali. Najčešće se ništa ne dešava. Desi se i neki pomak kao što je mehanizam za koordinaciju povodom evropskih pitanja. I tu su pokušali da nam prodaju lažnu priču o evropskim integracijama, ali smo izdejstvovali da se jedan takav mehanizam ustanovi, a to znači da se poštuju ustavni poredak i ustavne nadležnosti različitih nivoa vlasti.

To je zamrlo i niko više o tome ne govori. Vraća se sistem puke sile i uvijek se personalizuje krivica.

Ide se na političare, u ovom slučaju sam im ja uvijek nešto kriv. Ja ne vidim njihove dobre namjere, ja sam problem, inače bi tekli med i mlijeko u Bosni i Hercegovini samo da mene nema.

Ali, i kada mene ne bude – u političkom smislu – neko će drugi biti kriv ako ne bude servilan. Servilnost podrazumijeva gubitak Republike Srpske i BiH koja je ispunjena islamskim stanovništvom.

Radi se o pretpostavci, ne u radikalnom smislu, ali – islamske države koju možete da vidite. Sjedim sa ljudima u Sarajevu i gledam kakav je njihov odnos. Oni više vjeruju u njihovo partnerstvo i suživot sa migrantima u nekom vremenu koje dolazi, nego sa nama.

To je nepodnošljiva situacija.

Korona je malo relativizovala te stvari jer nije bilo političkih debata. Ali, debata sada kreće.

Sa dolaskom Bajdenove administracije vjerujem da će Zapad pokušati da brzo riješi neka urgentna pitanja. To znači da će pokušati da unitarizuju BiH i da riješe problem Kosova.

Mislim, a i u kontaktu sam sa nekim ljudima koji bi mogli da više od mene, da će se koristiti pozicija Grčke vezano za Tursku i potreba da se dodatno zaštiti, da bi Atina ušla u priznanje samog Kosova.

To bi razbilo evropski blok zemalja koje nisu priznale Kosovo*. Potom bi se išlo prema Rumuniji, a nakon toga na bilateralu između Kosova i Amerike, koja bi na taj način vjerovatno operativno uvukla Kosovo u NATO. Na daleko višem nivou nego sada. I, oni bi stvar smatrali završenom.

A Republiku Srpsku treba dodatno razgrađivati kako bi se natjerali Srbi, Hrvati i muslimani da rješavaju probleme isključivo na nivou Sarajeva.

Oni ne žele da razumiju pitanje autonomije Republike Srpske. Žele da isključivo vide jedan centar, jednu adresu. A to što nešto ne funkcioniše – pa biće stranci tu, na nešto će natjerati…

Idu sa svojom pričom korak po korak, sa ciljem da se dezavuiše značaj Republike Srpske i uspjevaju da održe sliku Srpske kao remetilačkog faktora u samoj BiH, a pogotovo je to vidljivo sa promocijom neke priče u Bosni i Hercegovini. Naravno, unitarizam podrazumijeva i druge platforme. Jedna od njih je građansko društvo.

Zamislite kakav je apsurd da SDA zagovara uređenje BiH na građanskim principima!

Još za to nađu nekoliko Srba. Jedan iz Srebrenice je bio član SDA i ministar u federalnoj vladi. Takvih će se naći u BiH.

Željku Komšiću su muslimani, imajući pristup unutrašnjim resursima, odvojili 180 000 glasova i omogućili da postane hrvatski član Predsjedništva, iako nema nikakve veze sa hrvatskim nacionalnim interesom.

E, sad je tu Republika Srpska. Ostaje da se polako modelira i ruši, da se uvijek iznova kriminalizuje. Kad god se primaknu izbori, uvijek su tu kriminal, korupcija i pitaj Boga što sve.

Sada više nema onih koji su učestvovali u oružanim sukobima. Jedini čovjek koji je u politici u kontinuitetu iz ratne generacije sam ja. Sve je novo i sve je sa novom vizurom. Nema tu elana je postojao pri formiranju Republike Srpske.

Mlađa generacija političara Srpskoj je isključivo usmjerena na pitanje konformizma i brzih dobitaka koji se mogu ostvariti veoma lako. Zaneseni velikim salama, kada odu na Zapad, i misle da je to rješenje. I mnogo šta drugo što ne ide nama u prilog.

Postavlja se pitanje šta raditi?

Zadnjih 15 godina smo uspjeli da zaustavimo proces razgradnje Republike Srpske. Tu je ključni događaj bio reforma policije. Smatrali smo da ako oni tu `reformu` sprovedu uspješno više neće biti državne organizacije Republike Srpske.

Jedan od najvećih gubitaka je bila redefinicija finansijskog sistema u BiH koji je potpuno protivustavno uređen.

Uveden je finansijski subjektivitet BiH koji ona nije imala. To je uradio Pedi Ešdaun. To je sve činio na bazi vječitog blefiranja.

Pedi Ešdaun

Uvijek se radi o nekom danu `d` koji mora da odluči.

Privodili su se neki važni ljudi iz EU. Tražilo se neko slamanje, a onda se ide dalje i hvale se kako je nešto urađeno.

Sada hvale evropskog ambasadora u BiH. Kažu: evo, poslije 12 godina smo održali izbore u Mostaru. Zamislite zemlju koja se hvali time što je posle 12 godina održala lokalne izbore u nekoj opštini!

Pa, šta ste radili 12 godina ako je to pohvalno?! Izvinite, šta je tu uspjeh?

A sad smo dobili 14 principa za EU, od kojih su tri gotovo nemoguća. Ambasador EU sad kaže: hajdemo prvo ove `principe`koji su lakši. Mi smo rekli: ne može.

Sve smo zaustavili i rekli: hajde da sve riješimo, ako se dogovorimo onda možemo ići dalje.

Jedna od tih preporuka je da se zatvori OHR. Ambasador EU kaže: to ćemo na kraju.

Johan Satler

Isti slučaj je i sa preporukom da se u EU ne može ako u Ustavnom sudu BiH sjede stranci. Dobro, hajde sada da to rješimo. A on: ne, ne, to ćemo poslije, kad završimo ostalo. A to može biti i za deset godina.

Dotle će biti kao sada za hidrocentralu Buk Bijela.

Federacija BiH je dosad izdala preko 400 koncesionih rješenja na svom prostoru i to nije bilo sporno. a sada nešto osporavaju. Formalno gledano: ispoštovan je ustavni okvir da se pošalje apelacija. Ali, tamo ni u šta niste sigurni jer su dovoljna dva muslimana i tri stranca da bi donijeli bilo kakvu odluku.

Kad su uvodili Sud BiH, Ustavni sud je napisao iako BiH nema pravo na pravosuđe da bi moglo biti koristi od pravosuđa. I, to je ustavni osnov!

Naravno, galamiš jedno vreme, a poslije se to malo zaboravi, izgubi se itd.

Šta raditi i zašto je važna cijela ova priča?

Kao da su nekakvi nuklearni razlozi, napadaju nas što kažemo da jedna od opcija može biti mirni razlaz. A mirni razlaz je dobar, ako ništa drugo, kao pregovaračka pozicija kada nešto branimo.

Mislim da se ne možemo vratiti na izvorni Dejton dok na to ne natjeramo druge. Kada oni shvate da im jedino to preostaje, oni će pristati na to. ali, tada će biti kasno za njih. Mi tada ne smijemo pristati da ostanemo na izvornom Dejtonu.

 

Mi ćemo formirati jedan pregovarački tim sastavljen od nas koji operativno radimo. Mi ćemo njih obavještavati i pozivati na sastanke. Hoćemo da ostane trag iza nas da smo to radili, pa da – jednog dana ako budemo morali da donosimo neke odluke – budu utemeljene i na činjenici da smo htjeli da razgovaramo a oni nisu htjeli.

Sa druge strane, mislim da je u ovom trenutku važno što više povezati pitanje Republike Srpske i Kosova.

Zapadnjaci su uspješno proveli akciju da to odvoje. Pogledajte kako to izgleda na operativnom planu.

Da Republika Srpska donese odluku i kaže „od večeras smo odvojena država“ iz političkih i pravnih razloga Srbija bi morala da ostane izvan toga.

Ako prizna Republiku Srpsku – zašto ne prizna Kosovo?

Dakle, to je nešto što u operativnom smislu mora da se ima na umu. Ne možemo to tek tako. To su stvari kojih su mnogi svjesni, u tom pogledu.

Ali, Srbija, Republika Srpska i Kosovo moraju biti daleko više integrisani u javnom diskursu nego što je to bilo dosad.

Šta će tim povodom uraditi Rusija i Kina – čuli smo ovdje mnoge stvari. Sve zvuči lijepo kad razgovaramo. Ali, Kina, faktički, zbog svog unutrašnjeg pitanja neće dozvoliti nikakva kretanja ka disolucijama i bilo čemu drugom. To je jasno ko dan.

Što se tiče Rusije, mogu da kažem da postoji razumijevanje za položaj, ali ja nikada nisam čuo u razgovorima sa najvišim ljudima ruske države, pa i samim Putinom, da bi se išlo dalje od teritorijalnog integriteta BiH i autonomije Srpske. To ćete uvijek da čujete. To nije sporno.

Oni se drže principijelno. U mnogim pitanjima vezanim za stavove međunarodne zajednice u Sarajevu. Ali se odluučujuća podrška ne osjeti.

Mi ne treba da idemo da idemo u avanturizam . Treba da izgradimo jasnu političku strukturu koja uvijek ima na pameti šta treba da radi.

Da se integrišemo sa Srbijom po svim pitanjima. Danas je to lakše nego prije 10-15 godina.

U školama će nacionalni predmeti imati isti nastavni program. To je veliki pomak. To je kraj za namjeru `međunarodne zajednice` da napravi jedinstveni sistem obrazovanja u BiH.

Republika Srpska dugo nije bila u mogućnosti da izlazi na međunarodno finansijsko tržište, a sada je uspjela da nešto uradi. Sad se radujemo kao mala djeca zbog izlaska na Londonsku berzu. Prikupili smo neki novac, jer su se naši parametri pokazali veoma dobrim. Investitori su htjeli da ulože novac u Republiku Srpsku, bez obzira što svaki investitor bježi čim pomenete BiH. Ali, mi smo uspjeli da emitujemo 300 miliona obveznica na Londonskoj berzi. Naravno, uz kamatu koja pripada za ovakva područja.

Ja bih volio da nije bilo kamate, ali kamata je nešto što ide sa takvim poslovima. Ali, evo, uspjeli smo da to ipak uradimo. Mi smo pokušavali deset godina pa nismo uspjevali.

Ako nemate pristup finansijskom tržištu onda nemate novac za investicije i drugo. A tada vas orijentišu na MMF, koji kaže – evo vam kredit, ali uradite ovo! Pa to završiš, a oni traže nešto novo, jer ide nova tranša – oni vam nikada ne daju dovoljno novca. Uvijek morate da tražite iznova novac za neka finansiranja itd.

Ni Amerika nije napravila autoput tako što je imala novac tamo negdje sa strane, nego je to kreditirala. Čitava Evropa živi na kreditima. Pogotovo male zemlje kao mi.

Mnoge velike zemlje su razgrađene u međuvremenu. a jedna mala Republika Srpska preživljava dvije i po decenije golgotu koja nije nimalo laka. Ali, postoji kvantum volje da Republika Srpska iznese svoj nepovoljni položaj kao što je u BiH.

Vraćanje izvornom Dejtonu je dobra i obećavajuća priča za nas, ali vidjeli ste da je američki ambasador prije neki dan rekao da je to `nemoguća priča`. Da je Dejtonski sporazum dinamička stvar.

Ja sam bio kod Nikolasa Bernsa u Stejt departmentu. Tad je dolazio i Silajdžić koji je rekao da je nezadovoljan, da je mislio da će od BiH biti napravljena država i da će biti razgrađene autonomije koje u BiH postoje.

Na to mu je Berns rekao: pa, zar ne vidiš da to radimo?!

Haris Silajdžić

To je bilo prije 8 godina i ništa se nije promijenilo ni za vrijeme Trampa.

Koliko god to bilo pomalo naivno, ipak je sve u našim rukama. Naše podvođenje strancima i njihovoj ekspanziji. Naše dodvoravanje njima da bismo im pokazali da smo dio njihto je najveća šteta za nas sve.

Zato moramo definisati naše interese.

Moramo isticati da su naši interesi – srpski interesi, da su to demokratski interesi, da su stvar demokratije i da je srpski nacionalni interes ravnopravan nekim drugim nacionalnim interesima koji se bezočno spominju bez problema.

Samo kad se spomene srpski nacionalni interes, onda ste nacionalista i sve drugo do fašizma. Sve što mogu da naslikaju, oni će naslikati.

U svakom slučaju, potrebno nam je okupljanje i širenje svesti o tome!

Moram da vam kažem da me brine i sve me više brine plejada novih političara u Republici Srpskoj – u svim partijama, pa i u mojoj – koji olako prihvataju konformizam koji im se nudi, pa i unitarne, centralističke ideje u BiH.

Naša linija odbrane mora da bude upravo to da izgradimo jednu novu generaciju političara koji će uspjeti da održe ili izgrade čvrst stav. I, da imaju podršku naroda. jer ništa nije moguće bez podrške naroda.

Moje iskustvo – a htjeli su svašta sa mnom – govori da nikada nisu uspjeli da odu dalje od toga da su morali da poštuju to što smo dobijali demokratske izbore.

Samo u kada nema demokratskog kapaciteta- mogli bi da sprovedu sve što hoće.

Dakle: Republika Srpska će opstati onoliko koliko naši ljudi budu stajali iza jake političke koncepcije koja ide za tim da se čuva Srpska.

Banjaluka ne živi više takav život. Ona hoće komfor. Najčešće čujete: šta hoće onaj Dodik, stalno se svađa po Sarajevu.

Ja se svađam. Republiku Srpsku smo čuvali 25 godina i vjerujem da će se njen položaj riješiti u sljedećih deset godina. Jedino što je ispravno i održivo je da ona postane nezavisna država i da se kao takva udruži sa Srbijom u nekom dogovorenom obliku. Za to nije potrebno mjenjati granice.

Srpska ima entitetsku granicu koja je međunarodno potvrđena i priznata granica.

Imamo problem Brčkog, gdje imamo međunarodnu superviziju, ali nema ni jednog razloga da se ona održava. Održava se i dan danas, sa jasnom porukom da sa time uvijek morate da računate – sa time da se pitaju Amerikanci, jer je njihov čovjek tamo supervizor.

On ništa ne radi, ali je tu za za ne daj Bože, ako zatreba da se pojavi.

U BiH je ključni problem odnos muslimana i Hrvata. Na nivou Federacije je toliko usložnjen da je hrvatska država na daleko višem nivou nego što se to moglo očekivati uključena u borbu za poziciju Hrvata u Bosni. Ja to nisam gledao ranijih godina, ali sada vidim da čak hrvatska diplomatija ide sa novim inicijativama u okviru EU i mnogo čega drugoga.

Ako smo išta uradili u posljednjih 15 godina to je da više nemamo situaciju da su protiv nas Srba i međunarodna zajednica i muslimani i Hrvati. Možda jesu svi zajedno protiv, ali je Srpska ipak u jednoj zoni sa strane, da može da se bavi i ovim pitanjima.

Mogu reći da je ova generacija političara u RS istrajna.

Što se tiče visokog predstavnika, mi to nećemo prihvatiti! Ma kako to sa strane izgledalo.

Mi naprosto nećemo prihvatiti nekoga koga nisu imenovali kako treba. Ja sada vapim da dođe taj Šmit, pa da mu kažem: šta ti hoćeš ovde? A reći ću mu!

Kristijan Šmit

Da ne mislite da je ovo neko junačenje bez pokrića, ja sam mu telefonom rekao: šta vam treba da se na kraju karijere blamirate, odavde ćete samo otići ismijani.

Oni nas ignorišu kao da ne postojimo, a bave se nama.

Pogledajte Britaniju o kojoj je bilo riječi. Ona sad traži načina da se ovdje pozicionira. Više nije članica EU, niti je dovoljno bliska Americi, a nije ni dovoljno daleko od Evrope da bi ovdje bila faktor. A šta su uvijek radili? Uvijek su mutili na ovim prostorima da postanu važni. Ništa drugo i ne čine -nego usložne situaciju u regionu kako bi se oni nešto vraćali i bili nešto važni. Njih treba izbjeći uopšte, kao bilo kakve posrednike.

Dokle to ide, dođe britanski ambasador i kaže: vaša budućnost je u EU. I to: baš u trenutku kada Britanija izlazi iz EU. I sada, ako vi to ne poštujete, onda niste dostojni. Niste za dijalog! Pa šta mi to govorite, molim vas! Pa upravo ste vi izašli iz te EU! Što nama to govorite!? Imate li neku drugu ideju?

Ne znam koliko sam pomogao, ali vam hvala. Moram da kažem da sam i prošli put kada ste bili na ovom panelu sve govore iščitao i veoma pažljivo pratim. Mislim da nam fali ovo i da treba da to održimo negdje u Banjaluci. Ali, kad bih vas ubjedio, najradije bih volio da sjednemo u Sarajevu“.

Priredila: D. Milošević

Sve o Srpskoj