Kada bi Đukanoviću pomagala logika i zdrav i ničim pomućen razum, moglo bi mu se ukazati da, iako je zvanični secesionizam postojao u Crnoj Gori i u doba njenog postojanja u okvirima SR Jugoslavije, nijedno pravo bilo koga ko se zalagao za nezavisnost od zajedničke države nije moglo biti uskraćeno – uključujući i njega samoga i predstavnike DPS-a
Piše: Gojko Raičević, glavni urednik portala IN4S
Da ipak ne postoje kvalitetni narkotici, već da svaki od njih ostavi trajne posljedice na nervni sistem konzumenta kao i trajni gubitak osjećaja za stvarnost, pokazala je jučerašnja seansa neartikulisane političke misli i artikulisane mržnje još uvijek predsjednika Crne Gore – Mila Đukanovića.
Poznato je da narkotici vremenom dovode od halucinacija, priviđenja, fantazmagorija – jučerašnja izjava Đukanovića i nije ništa drugo do niz nepovezanih halucinacija u kojima se predsjednik DPS-a i dalje obračunava sa sobom iz nekih ranijih vremena, ali i sa bićem Crne Gore (koju i dalje nije u stanju da razlikuje od svojih mentalnih slika, interesa i ocjena).
Svašta se do sada čulo iz njegovih usta, ali je jučerašnji govor u kome je opet, u prepoznatljivom Kalimero-stilu, dežurnog krivca za krah svoje privatno-partijske strukture optužio Srpsku Pravoslavnu Crkvu, ipak, prevazišao i samog Mila. Ako smo već čuli krike iz šume i za šumu, juče je Đukanović javno izrekao stav dostojan samo rasnih zakona nacističke Njemačke ili, njemu danas idejno bliže, pavelićko-drljevićevske NDH: Đukanović je svojom izjavom depolitizovao, a samim tim i dehumanizovao 45% građana po zvaničnoj statistici, a realno preko 65% građana Crne Gore koji 2006. godine nisu bili za pokradenu secesiju i privatizaciju svega što je u Crnoj Gori vrijedilo.
Kada bi Đukanoviću pomagala logika i zdrav i ničim pomućen razum, moglo bi mu se ukazati da, iako je zvanični secesionizam postojao u Crnoj Gori i u doba njenog postojanja u okvirima SR Jugoslavije, nijedno pravo bilo koga ko se zalagao za nezavisnost od zajedničke države nije moglo biti uskraćeno – uključujući i njega samoga i predstavnike DPS-a.
Ali tamo gdje pokliči za obračunom sa neistomišljenicima uzmu prevlast, kako bi se branile tekovine pljačke, otimačine i kriminalizacije, tu logika prestaje, ali – očigledno i obraz. Ko će u Crnoj Gori uopšte imati elementarna ljudska i građanska prava ne određuju ni ljudskost, ni zakonodavstvo, ni humanističke ni bogočovječanske vrijednosti, niti deklaracija UN, niti društveni konsenzus na kome počiva svako savremeno društvo. Građanska retorika i dalje pokriva manjak ljudskosti. U normalnim zemljama bi se za izjave poput jučerašnje predsjedničke procesuirali javni službenici, kao podstrekivači na najteže oblike rasizma i diskriminacije. Za Crnu Goru to je uobičajena retorika poglavice DPS-a koji još uvijek vrši funkciju predsjednika Crne Gore. Ovaj put se, ipak, nije znojio.
