„U politici su energija koja pokreće državu i društvo ljudi. Zbog toga je taj osećaj mere više nego potreban jer se radi o sudbini ljudi. Taj osećaj za meru među makedonskim strankama trebalo bi da bude mnogo izraženiji, posebno u pristupu manjim nacionalnim zajednicama. „Zaev i njegova stranka nemaju taj osećaj“, rekao je narodni poslanik Ivan Stoiljković, predsednik Demokratske stranke Srba, sa kojim smo razgovarali o trenutnim dešavanjima u zemlji.
Utisak je da se Makedonija gradi kao dvonacionalno društvo, a ne kao jedno društvo za sve. Da li se slažete sa ovim?
– Gotovo sam siguran da će, ako se sprovede anketa sa pitanjem da li se Makedonija kreće u dobrom smeru, generalno u pogledu nacionalne, domaće, spoljne, ekonomske i bezbednosne politike, odgovor biti negativan. U tom smislu, odgovor na pitanje da li se gradi dvonacionalno društvo izvan ustavnog okvira van je svake dileme. Pravo pitanje bi bilo da li se nešto preduzima da se to ne dogodi, nažalost, a odgovor na to pitanje je ne. Ideja Makedonije, a onda i okvirna Makedonija nije bila takva, tako da sam zaista iskreno zabrinut kakva će biti budućnost post-strane Makedonije.
Koja je bila ideja?
– Kada sam daleke 2002. godine na redovnom konsultativnom sastanku političkih lidera održanom pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice pitao ideologa albanskog pokreta u Makedoniji Arbena Džaferija, kakva je uloga zajednica ispod 20% u političkom životu u pogledu statusa Albanaca „Problemi koji su kulminirali 2001. godine mogli su se rešiti na mnogo načina, prvi je bila konsenzualna demokratija, drugi je uspostavljanje političko-teritorijalne autonomije, treći federalizacija i četvrti konfederalizacija Makedonije“, rekao je on.
Mi smo kao pregovarači odlučili da izgradimo konsenzualnu demokratiju. Međutim, zbog velikog uticaja, autoriteta i integriteta profesora Roberta Badintera, dali smo značajnije mesto pripadnicima zajednica ispod 20%, što bi realnije odražavalo multietnički karakter Makedonije i očuvalo unitarni karakter zemlje. Stvarno se postavlja pitanje, šta nije jasno?
Kako se osećate kao Srbin u Makedoniji?
– Zašto bi se osećanja Srba razlikovala od osećanja drugih? Osećanje Srba se razlikuje od ostalih samo kada je reč o odnosu političke elite prema njima, što je u najmanju ruku problematično pre svega zbog antisrpskog narativa u dominantnom delu makedonske elite, koji kreira politike u ovom pravcu, koji u protekli period bio je snažno antisrpski nastrojen, što se najbolje moglo videti u padu mafijaškog režima Mila Čukanovića.
Ali znate, u životu je lako igrati dobre karte, podvig je dobro igrati čak i kada su karte loše.
Gde vidite antisrpski narativ? Da li socijaldemokrate imaju obično bliže odnose sa Beogradom?
– Na svakom koraku, prikriveno ili javno! Ceca se čula kako komentariše, rekavši da je to pogubno za Makedoniju, a makedonski Makedonci nikome ništa nisu uradili na tu temu. Kako to izgleda? Ili možda žele da se uvredimo, pa mogu da im kažem da se Ceca čuje i u Bugarskoj, pa paralelno s tim nije u suprotnosti sa tendencijama naše teritorije, naše zemlje, našeg naroda i sličnih idiotizma. Zaboravili ste da me je Sekerinska proterala, zamislite na Kosovu, zbog onoga što sam rekao Dušanov most, a Karakačanov ne sme da piše kad u centru Skoplja kaže da su Makedonci Bugari.
Ili događaji sa izborima u Crnoj Gori, navodno u stilu „srpskih četnika“ i našeg prijatelja Đukanovića, ali niko više nije naivan. Da li ste videli gotovo jednoglasne reakcije na društvenim mrežama u vezi s tim narativom? Zabrinjavajuće je što je sve ovo deo stavova političke elite, a vi i dalje pitate, kažete da je SDSM u bliskim odnosima sa Beogradom. Koji Beograd? Da li su postojale zajedničke sednice vlada? Gde su Srbi u poslaničkim klupama? Nema ni jedno. Od 46 poslanika, šest su Albanci, jedan Turčin i jedan Rom. Gde je bar protokolarno mesto zamenika ministra u Vladi? Sve za šta smo se borili u prošlosti je ukinuto ili oduzeto! Vozi se starim mantrama, živi se devedesetih, nove tendencije se ne prepoznaju, u tome je problem!
Poslednja predložena mera nove vlade su subvencije za zapošljavanje Albanaca, Srba, Vlaha, Roma … Da li ćete glasati za ovu meru u parlamentu?
– Takva politika u kojoj su Srbi, Turci i drugi paravan za nečiju politiku nije neprihvatljiva, ali mogu otvoreno da kažem da takvi politički stavovi samo pokazuju da ulazimo u sivu zonu razuma. Razlog više ne boravi u Makedoniji. I ono što bi nas zaista trebalo zabrinuti je blagi odnos kreatora javnog mnjenja prema takvim idejama. Izgleda da javnost nije sazrela dovoljno da se suprotstavi takvom ludilu. Naprotiv. Sve je očiglednije da je ludilo pustilo duboke korene.
Koje su to negativne tendencije u zemlji na koje ste upozoravali tokom poslednjeg pojavljivanja u parlamentu?
– Ti stavovi su poznati javnosti. Obratiću se samo najvažnijim. Čini se da ljudi koji dignu ruke od svoje zemlje vrše političko samoubistvo, ma koliko se trudili da to sakriju ili obuku u racionalne i pragmatične okvire. Pogledajte izvođače, izvadite njihov uobičajeni narativ i videćete prazne školjke bez trunke znanja i integriteta. I nadopuniću onim što me možda najviše muči i što je više nego iritantno, a to je slepilo za tendencije u društvu. Na primer, Komisija za borbu protiv pandemije. U regionu imamo najgore rezultate, a to je i dalje politički instrument i odraz političkog pristupa koji želi da ih sve stvari, čak i problemi opšte prirode u zemlji, poput pandemije, kontrolišu i koriste u političke svrhe. Umesto da formira novu komisiju zasnovanu na političkom konsenzusu koji će ispeglati duboko suprotne stavove, javnost nastavlja sa pristupom koji će u budućnosti postati još veći i nerešivi problem u zemlji. I zaista smeta što su informacije o padu BDP-a za – 12,7% prošle gotovo bez ozbiljne rasprave.
Kao i obično, koristite sistem, ružičaste naočare i dajte prazna obećanja. Ali nije pristojno govoriti o opštem osećaju i tendenciji neuspeha, zar ne?
Kažete da su prostorije Demokratske stranke Srba u poslednjem periodu dva puta pljačkane, a slučajevi još nisu raščišćeni. Šta pretpostavljate?
– Prostorije Demokratske stranke Srba u Makedoniji nalaze se na stotinak metara od parlamenta, što znači ozbiljan video nadzor, ali još uvek nema rezultata. Bez izbornih jedinica, to je deo politike o kojoj sam govorio, uništavanje stranke, demoralizovanje članstva, zastrašivanje naroda, uvođenje neizvesnosti u politike koje zagovaramo. Ali te politike nisu prošle, nakon svega ovoga treba staviti prst na glavu i razmisliti o politikama koje će u budućnosti voditi nama i uopšte političkim neistomišljenicima. Država koja funkcioniše na antagonizmima ne očekuje nikakvu stabilizaciju političke situacije, a time i napredak u svakom smislu te reči.
U čemu je šarm države od takvih antagonizama, od zastrašivanja?
– Bez uglja, samo zian! Društvo će ići putem stalnih kriza, država će izgubiti prerogative, građane će zastrašiti kataklizma, a u stvarnosti će im se prodati jeftini optimizam bez ikakvog pokrića i tako dalje
Istaknuti ste kao jedan od poslanika kojima je vlada na meti postala deo grupe od 8 poslanika koji su glasali za promenu imena Makedonije. Odbili ste. Sada, dve godine kasnije, možete li nam reći neke detalje?
– Smatram se verodostojnim partnerom u političkom životu i on nije želeo da menja tu sliku bez obzira na događaje. Najbolje znam koliko košta biti principijelan u političkom životu u kojem mediji imaju pozitivan stav prema takvim događajima. Nažalost, i posle dve godine sve je to i dalje deo svakodnevnog okruženja, što nema nikakve veze sa politikom.
Ne navodite detalje … To pregovaranje traje i danas kada je mala parlamentarna većina od 62.
– Problem je uvek bio isti, umesto da se stvori atmosfera dijaloga i političkog kompromisa u društvu, podstiču se najniže strasti i osveta. Smatra se da je to najbolje učiniti sa pretnjama, ucenama i podmićivanjem, u principu politička moć ostaje, sistem se kontroliše, a novac se takođe povlači iz sistema, zar ne? stimuliše se preko makedonskih medija.
Koji je tvoj problem sa makedonskim medijima? To ste nekoliko puta spomenuli u svojim Fejsbuk komentarima.
– Nemam problema, javno se snalazim na različite načine. Problem je šireg obima, a pitanje koje postavljate trebalo bi da bude deo rada strukovnih udruženja. Oni bi trebalo da kontrolišu društvene procese kao društveno odgovorne, a ne obrnuto, socijalni procesi bi trebalo da ih kontrolišu. Zaključujem samo da će slepo oko ili direktno učešće u uklanjanju očiju političkih protivnika po nalogu treće strane zaslepiti demokratiju u Makedoniji, koja već dugo ozbiljno trepće na preostalo oko.
Aleksandar Damovski