Porodica ključni oslonac u danima stresa zbog izolacije

0
116

Dugotrajna izolacija i socijalna distanca u vrijeme epidemije virusa korona stresna je za sve ljude i utiče na njihovo mentalno zdravlje, a u takvoj situaciji ključna je uloga porodice.

Širenje virusa i vijesti o broju zaraženih i mrtvih koje su već nedeljama udarne na svim svjetskim medijima za mnoge je razlog za paniku, depresiju i beznađe. Kada se na to dodaju policijski čas, karantin, ali i ekonomski aspekat epidemije – strah od gubitka posla i izvora zarade, većina ljudi se suočava sa velikim psihološkim pritiskom i neizvjesnošću.

Doktorka Zorica Ćosić Nikčević, neuropsihijatar iz Nikšića, nema dilemu da epidemija KOVID -19 po svim kriterijumima predstavlja tzv. „kriznu situaciju“ koja utiče na promjenu skoro svih aspekata realnosti svakog pojedinca, odnosno da je promjenjen kompletan stil življenja.

Zbog toga, kako upozorava, period pred nama biće stresan za sve ljude, koji će, iako je čovjek prirodno osposobljen da se prilagođava i prevazilazi krize, na različite načine na njega reagovati.

„Ljudi u kriznim situacijama u prvoj fazi – fazi šoka i alarma, uglavnom ne ispoljavaju psihopatološke poremećaje. Oni se u prvoj fazi tek uključuju. Prvo mentalno, misaono sagledavaju situaciju, skupljaju informacije i procjenjuju i smišljaju način sopstvenog reagovanja“, obrazlaže dr Zorica Ćosić Nikčević za Sputnjik, dodajući da svi imamo prirodno ugrađene adaptacione mehanizme koje koristimo u ovakvim situacijama.

„Svaka osoba ima potrebu da zadovolji prije svega svoje bazične potrebe. To se odnosi na biološke potrebe, potrebu za hranom i zaštitom. I normalno, emocionalne potrebe, dok su na drugom mjestu tzv. psihosocijalne potrebe“, pojašnjava naša sagovornica.

Uloga porodice ključna

S tim u vezi, dr Zorica Ćosić Nikčević ukazuje da će najznačajniju ulogu u čitavoj priči odigrati porodica.

„One porodice koje su bile funkcionalne i koje su i ranije uspješno zadovoljavale potrebe svojih članova, proći će kroz ovu situaciju na zdrav način. Međutim, problem će biti sa porodicama koje su već bile disfunkcionalne i koje nisu normalno funkcionisale ni u uobičajenim životnim okolnostima. To su obično porodice u kojima su članovi nezaposleni i koji su već bili u velikoj materijalnoj krizi, zatim porodice čiji članovi već imaju neke krize, hronični bolesnici, alkoholičari, narkomani…“

Tu, kako ukazuje naša sagovornica, postoji opasnost da takve porodice neće imati kapaciteta da na valjan način iznesu i ovu krizu.

„U takvoj situaciji se kod pojedinca javlja veliki osjećaj bespomoćnosti i anksioznosti. To je tačka gdje će se javljati velika ljutnja koja može da dovede do pojave pretjerane agresivnosti“, upozorava dr Zorica Ćosić Nikčević, uz savjet da je u ovakvi slučajevima prije svega neopohodna socijalna podrška i solidarnost, a na prvom mjestu – materijalna pomoć.

„Ljudi su stavljeni u poziciju da će zarađivati manje novca ili da uopšte ne mogu da zarađuju. Tu bi na scenu trebalo da stupi država. Kod svih osoba trebalo bi da budu pokrivene sve materijalne potrebe. Ovo je situacija gdje svi mi treba da se uključimo kako niko ne bi ostao da nema za hranu i osnovne životne potrebe“, kaže sagovornica Sputnjika.

Poremećaj prilagođavanja

Takođe, i ako se po predviđanju ovog neuropsihijatra kod većine zdravih ljudi usled aktuelne krizne situacije neće pojaviti psihopatologija, to istovremeno ne isključuje mogućnost da se nakon nekoliko mjeseci kod pojedinih osoba ipak neće pojaviti tzv. „poremećaj prilagođavanja“.

„To može da se prevenira na neki način ako se sada dobro organizuju psihološke intervencije u krizi i sve druge vrste pomoći, jer manji broj ljudi koji su drugačije strukture ličnosti i slabije snage ličnosti možda ovo neće prevazići na jednostavan način, kaže dr Zorica Ćosić Nikčević.

Socijalna distanca

Što se pak tiče održavanja za mnoge neprirodne „socijalne distance“ na kojoj se posebno insistira, naša sagovornica pojašnjava da ljudi kao bića koja imaju emotivne potrebe, te svoje potrebe prije svega zadovoljavaju u svojoj porodici i sa osobama koje volimo.

„To što smo distancirani od njih sada fizički, ne umanjuje prostor za zadovoljavanje emocionalnih potreba. Ima načina da se pokažu emocije i briga za bliske osobe, a što se tiče komunikacije u širem smislu, prelazna forma svakako mogu da budu mediji, telefoni, društvene mreže.“

Informisanje o epidemiji jednom dnevno

Za kraj razgovora za Sputnjik, naša sagovornica se osvrnula i na svakodnevnu izloženost običnog čovjeka obilju dramatičnih informacija koje zbog pojave pandemije KOVID-19 svakodnevno stižu iz svih krajeva svijeta.

U tom smislu, ona sugeriše da bi svaki čovjek trebalo da bira koliko informacija mu je zaista od svega toga potrebno i sa koliko će se zadovoljiti.

„Bolje je da to bude jednom dnevno da se sazna kakva je situacija, a da ostalo vrijeme bude ispunjeno nekim drugim sadržajima. Nije previše korisno i neophodno znati šta se dešava na drugom kraju svijeta jer to sve malo pojačava strah, paniku i pravljenje pretpostavki šta sve može ružno da se desi. Zato, bolje je zadržati se u sopstvenom krugu, brinuti sopstvene brige i zadovoljavati sopstvene potrebe“, navodi dr Zorica Ćosić Nikčević.

Photo by J carter from Pexels

Sputnik