Čanak: Formiranje mikro-velike Srbije je ruski plan!

0
1028

Predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak govorio je za sarajevski magazin „Start“ o aktuelnoj političkoj situaciji u Srbiji i regionu, o odnos Srbije i Rusije, Evropskoj uniji, posledicama izostanka lustracije i nizu drugih tema. Intervju prenosimo u celini.

 Vaša projekcija na političku situaciju u Srbiji?
– Izostanak lustracije je 99 odsto uzrok trenutne situacije u Srbiji. Ljudi koji su bili direktno odgovorni za sve što se događalo na prostorima bivše Jugoslavije, sve ratove i sva zla koja smo prošli, izvukli su se bez političke odgovornosti. I kako je to rečeno još u oktobru 2000. godine: 5. oktobra su se bojali za svoj život, 6. oktobra su se bojali za svoju imovinu, a 7. su razmišljali kako da se vrate na vlast! Praktično su samo par godina bili skrajnuti. Sada su se vratili u punom formatu. Bilo bi neozbiljno reći da se baš ništa nije promenilo. Neki ljudi su se promijenili na bolje, neki na gore. Neki su shvatili svoje zablude, neki nisu. Nije se odgovorilo na pitanja kako je bilo moguće da se povampiri štetočinska i suštinski istorijski pogrešna ideja velike Srbije u bilo kom svom izdanju. Jer, treba biti svjestan da pitanje velike Srbije nema veze sa njenom veličinom niti sa Srbijom, nego sa načinom upravljanja takvom državom. Velika Srbija bi suštinski bila centralizovana etnocentrička i praktično jednoidejna država. Namjerno ne kažem jednostranačka, nego jednoidejna, zato što već sada u Srbiji imate niz stranaka ali je malo onih koje imaju suštinski drugačiji tip promišljanja stvarnosti.
Opereta
Da razgovaramo par godina ranije, o gospodi Nikoliću, Vučiću, Šešelju govorio bih kao o tri ozbiljna četnika, radikala! Sad govorimo o tri kandidata za predsjednika Srbije!
– Ponavljam, trenutnu političku situaciju u Srbiji definiše činjenica da nije bilo lustracije. Ljudi koje ste spomenuli igraju različite uloge u tome. Šešelj od kada se vratio iz Haga igra opasnu igru predstavljajući sebe kao pobjednika. Stalno insisitira da je pobjedio Haški tribunal jer nije osuđen. Na stranu činjenica da je suludo da neko 11 godina bude u pritvoru, ali je s druge strane činjenica i da je bio optužen za izuzetno teška krivična djela i da je nelogično da ne bude osuđen.
A najnelogičnije je da je pušten pod izlikom da će ionako umrijeti za šest mjeseci! Je li to srbijanska medicina najbolja na svijetu, ili su haški ljekari loši…?
– Ima tu još mogućnosti zašto bi on bio pušten. Ni jedna od tih mogućnosti niti je časna niti poštena, niti ima veze sa pravom i pravdom. Svojim povratkom Šešelj je napravio manji politički stres nego što se mislilo. No, i dalje jedan broj ljudi vjeruje u to što on govori, a to je užasno opasno. Podsjećam, kada se pojavio na političkoj sceni devedesetih godina i kandidovao na prvim predsjedničkim izborima, dobio je dva odsto glasova. Već tada me užasnulo kako može da postoji i dva procenta ljudi koji mogu da vjeruju u takve stvari. Poslije se to pretvorilo u sve veći i veći procenat da bi on u jednom trenutku pobjedio na predsjedničkim izborima, pa onda tu svoju pobjedu prodao, za pare.
Ne zamjerite, ali da nema žrtava te njegove politike, sve to bi bilo smješno!?
– Moj pokojni otac, koji je bio profesor i čovjek od misli i knjige, mi je od malih nogu ponavljao da bi italijanski fašizam, da nije bilo žrtava, bio najveća opereta na svijetu. Ali žrtve izbrišu osmjeh sa lica, ne dozvoljavaju da se šalite s takvim stvarima.
Narod u Srbiji danas živi bolje nego u vrijeme Miloševića, što i nije baš teško! Kako biste ocijenili kvalitet života u Srbiji u vrijeme vladavine Vučića?
– Ljudi se žale, kažu da je loše. Privrednici se žale… Činjenica je da je zemlja bila u teškom ekonomskom stanju zbog kompromisa koji su pravljeni oko ekonomije. I činjenica je i da bi, ko god da je na vlasti, naišao na teške, skoro pa nepremostive probleme. Ali, ima propusta. Naprimjer, država ne čini ništa da spreči prodaju državne zemlje strancima koja će biti moguća od 1. septembra, a u međuvremenu je donijela zakon kojim njena komisija ima diskreciono pravo da na osnovu nedovoljno utvrđenih kriterijuma određuje kome će 30 odsto državnog zemljišta u opštinama i gradovima širom Srbije moći da bude dato u dugoročni zakup na 30 godina.
 
Obožavanje Putina
Kako cijenite Vučićevu politiku koja kao slijedi Evropu, ali ni Rusiji ne okreće leđa?
– Ne bih ni ja okrenuo leđa Rusiji zato što bih, uradim li to, imao u leđima hiljadu noževa i ne bih mogao da preživim. Dakle, nikada ne okrećite leđa Rusiji.
Šta ima Srbija od Rusije?
– Srbija je energetski navezana na Rusiju. To je posljedica dugogodišnje energetske politike koja je Srbiju dovela u poziciju da predajom, a ne prodajom, Naftne industrije Srbije (NIS), to jeste vojvođanskog Naftagasa koji čini 90 posto NIS-a, u ruke Rusiji, Srbija sama sebi nametne omču oko vrata i dozvoli da je Rusija vodi na kratkom povocu. Dovoljno je da Rusija prestane da isporučuje gas i da Srbija kolabrira u roku od mjesec dana. U poziciji smo da Rusija igra ozbiljnu političku ulogu. Rusija je u fazi metastraziranja potrebe dokazivanja sebe kao globalnog igrača. Dokazivanje sebe kao svjetske sile mora da ima s druge strane partnera. Rusija u Srbiji ima mrežu ljudi koji su direktni eksponenti ruskih interesa. Na prvom je mjestu Nikolić master Tomislav, koji to ne krije. Potom Mloševićeva Socijalistička partija Srbije koja nije zabranjena iako sam se zdušno zalagao da tako bude još nakon petooktobarskih promjena 2000. godine, zajedno sa Srpskom radikalnom strankom, Jugoslovenskom levicom Mirjane Marković i Strankom srpskog jedinstva Željka Ražnatovića Arkanovića. Ali, to nije učinjeno. A, kada pogledate sve vlade u kojima je bila SPS, vidjetćete da nikada iz ruku nisu puštali energetiku. Isto tako ni policiju dok je nisu preuzeli „naprednjaci“. Te instrumente nikome nisu dali. Ta ruska priča se vidi i kroz djelovanje njihovih diplomata u Srbiji koji ohrabruju ekstremiste i nacionaliste. Stvara se klima da kao što je nekada bio sumnjiv onaj ko nije „turbo Srbin“, sada je otprilike sumnjiv onaj ko nije za Ruse?! Vrhunski dokaz srpstva u Srbiji je obožavati Putina!?
Voz koji je iz Beograda krenuo za Kosovsku Mitrovicu nije stigao na odredište! Stao je u Raškoj? Obojili su ga u boje srpske zastave, na 21 jeziku napisali „Kosovo je Srbija! Komentar!
– Koješta! Ako ofarbate cijeli voz u boje srpske zastave i po cijelom vozu napišete „Kosovo je Srbija“, a unutra ga oslikate i izživotopišete kao Hram svetog Save, ne možete očekivati da se to i protumači drugačije nego kao provokacija. Tim prije što u Raškoj dolazi kulturno umjetničko društvo u narodnim nošnjama i sa zastavama i pjevaju patriotske pjesme. Da je tom vozu bila namjena da vozi i da negdje stigne, vozio bi i stigao. Jer, pogledajte, istovremeno je voz koji redovno saobraća iz Kraljeva za Kosovsku Mitrovicu tamo i otišao po redu vožnje i vratio se bez problema. Ovdje je voz imao drugu namjenu. U njemu se nalazio Miloš Vacić, poznat kao ekstremista koji je osuđen uslovno na dvije godine. Takvog čovjeka držite u tako izbrendiranom vozu i očekujete da će se svi oduševiti što će se voz pojaviti u Kosovskoj Mitrovici. „Kosovo je Srbija“ je slogan iz vremena Koštuničine vlade koja je bila desna, konzervativna i na tragu klerofašizma. Taj slogan na dvadesetak jezika ispisan je po vozu koji treba da uđe u visokoalergičan prostor na svaku provokaciju toga tipa. Podsetiću, kada se na utakmici sa Albanijom u Beogradu pojavio dron koji je nosio zastavu Albanije, imali smo antialbansku histeriju na svakom koraku, a u Vojvodini i vandalizovanje radnji čiji su vlasnici Albanci. Sve to zbog jedne leteće igračke koja je nosila nekakvu zastavicu. A voz nije dron, nije igračka koju možete kupiti za 50 evra. Ovo je voz koji je oslikan i spolja i iznutra, da bi i spolja i iznutra bio demonstracija ne znam ni ja čega! Zamislite da je na isti prostor ušao voz iz Prištine ofarban u crveno sa crnim dvoglavim orlovima? Ne sumnjam da bi to izazvalo ogromne nemire.
Dodikova devolucija
Ko od koga prepisuje: Mile Dodik od političara iz Srbije, ili oni od njega? Ili je to, možda, koordinirana akcija?
– Da bi neko prepisivao, mora znati pisati. Ovdje to nije uvijek slučaj. Čast izuzecima. Ne prepisuju, nego slušaju ruski diktat koji i sprovode. Ideja o formiranju mikro-velike Srbije (Srbija, posrbljena Crna Gora, Republika Srpska i četiri opštine na severu Kosova), ruski je plan. Rusija bi htela da postoji nekakva satelitska kvazi država u srcu Evropske unije kojom bi se, ako ustreba, moglo izazvati nestabilnost širom ovog dijela svijeta da bi se time ucjenivala međunarodna zajednica da popusti na Rusiji jedino važnom pitanju – Ukrajini! Srbija Rusiju ne zanima. Rusiju zanima Ukrajina. Srbija Rusiju zanima kao nepotopivi nosač aviona ili raketni sistem.
Nakon svih godina i ratova, ponovo govorimo o velikoj Srbiji?
– Slažemo se da je rat nešto najgore što se može desiti na ovim prostorima. Postavlja se pitanje zašto bi rat nekome odgovarao? A čim imate rat, onda na svim stranama imate nekakve branioce! Oni koji su izumjeli kako tjerati dobre ljude od Triglava do Đevđelije da se beskonačno tuku između sebe zbog mikrorazlika, nisu živjeli loše od tog izuma. Ratovi i glad su loša stvar za one koji su bili u ratu i koji su gladni, ali ne za one koji su se na tome obogatili i došli na pozicije na koje nikad ne bi došli da nije bilo tih ratova i te gladi. Tu je poenta.
Rekli ste da intenzivno razmišljate o Miloradu Dodiku, predsjedniku republike Srpske!
– Čudi me njegova devolucija. Znam ga s početka devedesetih kao socijaldemokratu, čovjeka koji je bio velika šansa da se u dijelu BiH koji je tada bio pod Karadžićevom vlašću, nađu snage koje bi pomogle normalizaciji odnosa u BiH. Ne treba zaboraviti da je RS u vreme ratnih zločinaca poput Karadžića, Mladića i Krajišnika, bila mesto na tlu Evrope na kojem su se prvi put od pada Trećeg rajha pojavili rasni zakoni. Poput onih zakona koji su obilježili pravosuđe Trećeg rajha i zabranjivali brakove pripadnika više i niže rase, ovdje su se ti zakoni zvali zakoni o nacionalnoj nivelaciji pa su profesore čija im se nacionalna pripadnost nije dopadala tjerali da kopaju rovove isto kao što su nacisti tjerali Jevreje ljekare i advokate da čiste ulice prije nego su ih poslali u kocentracione logore. Takva RS je morala da se rekonstruiše! Bio sam uvjeren da će socijaldemokratska koncepcija moći to izvesti. Onda sam čuo Dodikov koncept da se „on bori protiv radikala u RS tako što narodu ponudi više od njih, zapravo ekstremnije, pa samim tim radikali izgube izbore“. Greška je to što u tom slučaju vi do jedne mjere vodite stvar, a onda vas ona počinje gurati ispred sebe. Ti koji su glasali za Dodika, nisu odustali od svojih ideja. Oni su samo mislili da će ih ostvariti Dodik, a ne Šešelj. Sad se to pretvorilo u svoju karikaturu do te mjere da su priče o samostalnosti Republike Srpske na koje se moglo gledati kao na plašenje mečke rešetom, sada postale bukvalno paljenje fitilja na balkanskom buretu baruta.
Poslušnik
Koliko je Dodik u pravu kad nas ubjeđuje da je dobar prijatelj s Rusijom? I da Rusi stoje iza svega što radi?
– Da Rusija ne stoji iza toga što on radi, on kao predsjednik jednog entiteta u jednoj državi ne bi mogao da bude na prijemu kod Putina u trenutku kada mu to zatreba za izbore. Putin ne prima nekoga ko mu nije poslušan. Sve je to sklop ruskih interesa. A oni koji misle više o interesima Rusije nego sopstvene zemlje će se jako iznenaditi kad ih Rusija pusti niz vodu ako, kao što sam rekao, bude ispunjen njen osnovni cilj – Ukrajina.
Trebaju li narodi Balkana da se plaše za svoju budućnost?
– Naravno. I to zato što Evropa koja ovako zakreće na desničarsku, ekstremističku stranu, nije Evropa od koje možemo očekivati pomoć na zaštiti evropskih vrijednosti. Bez tih vrijednosti, vrijednosti građanskog i sekularnog društva, nadnacionalnog društva u osnovi – nemamo kud. Ako to ne bude tako, stalno ćemo biti raskrajci većih sila i interesa. Kao što su Sjeverni i Južni Vijetnam svojevremeno bili tačka sukoba istoka i zapada, gdje su Amerika i Sovjetski savez ratovali van teritorije i jedne zemlje NATO i Varšavskog pakta, pa je poginulo 56.000 američkih vojnika, a tri miliona Vijtnamaca.
Šta možemo uraditi da se to ne desi?
– Moramo shvatiti da je Balkan sistem spojenih sudova i da je beskonačno važno ko su nam komšije. Ne može da vas ne zanima politička scena susjedne zemlje. Pokušaj državnog udara u Crnoj Gori bio je direktno vezan za ideju da se Crna Gora „posrbi“ i gurne pod jači ruski uticaj kako ne bi otišla u NATO. Jer, ako ona uđe u NATO, mijenja se sistem sadašnjih odnosa i gubi se mogućnost Rusije da izađe na Jadran.
Izbor Trampa za predsjednika Amerike nam pomaže ili odmaže? Hoćemo li se prijatno iznenaditi ili…?
– Najpre, nemam dobro mišljenje o njemu zbog njegovih rasističkih i ksenofobnih ispada, te priče o zidu prema Meksiku. Teško da će njegov izbor donijeti neka nova radna mjesta. Radna mjesta koja zauzimaju migranti su ona koja Amerikanci ne žele. A novac koji tako zarade migranti troše na usluge koje otvaraju nova radna mjesta za Amerikance. Tramp je estradni populista. Nadajmo se da sam pogriješio, ali lično mislim da Tramp neće donijeti ništa dobro Americi. Postoji dobra logika koju sam čuo: Kako od milijardera kojeg su na vlast doveli drugi milijarderi očekujete da mijenja sistem koji ih je učinio milijarderima? Medeni mjesec predsjednika, podsetiću, traje godinu kada ga svi vole.
Tramp je tu u prednosti jer ga niko ne voli!
– To sam i htio reći. Imamo situaciju da je već veliki odijum prema njemu. Pesimista sam u vezi sa njim. Pesimista sam i kada je NATO u pitanju. NATO je kontra teg ruskoj ideji hegemonističkog širenja. Nažalost, današnja generacija političara, ona od pada Berlinskog zida, pokazala je istorijsku nesposobnost da živi u svijetu bez blokovskih podjela! Zato se sada ide u parablokovske podjele, nove Jalte, da bi se vratilo u poznate odnose. Nije bilo snage da se izađe iz ralja hladnoratosvkog načina razmišljanja.
Ipak je NATO nedavno rasporedio 3.500 vojnika u Poljskoj!
– Mogli bi diskutovati i o tome da li je to odgovor na postupke Rusije. Zaoštravanje retorike s obje strane, priča o Ukrajini i Krimu, ne mogu da ne izazovu zebnju čitave Evrope. Meni je to raspoređivanje vojnika NATO zastrašujuće.
Ponovo u školu
Zaboravismo komentirati činjenicu da Dodik nije dobio vizu za Ameriku?
– Pa zaista se ne može očekivati da neko iz pozicije predsednika jednog entiteta u jednoj državi bude tako rado viđen gost i kod Putina i kod Trampa…
Šta mislite o političarima u BiH, ali i o BiH sa svojim Dejtonskim ustavom, dva entiteta i tri konstitutivna naroda, plus „ostalima“…?
– Podjela BiH po etničkim granicama je budalaština! Kad na Balkanu hoćete da pojačate poziciju na izborima, onda politiku „dosolite“ nacionalizmom.
Je li moguće da je narod toliko glup da svaki put nasjedne na isti nacionalistički fol?
– Da. Ali se ne radi samo o narodima bivše Jugoslavije. Mađarska je, recimo, nakon Prvog svjetskog rata završila rat izgubivši pola stanovništva i dvije trećine teritorije. Poslije toga je njome vladala desnica. Onda je opet izgubila rat. A sad progoni Rome. Kao da se ništa nije naučilo?! Problem je u tome što se znanje ne naslijeđuje. Ako nemate školski sistem koji će to utuviti u glavu generacijama, ne možete očekivati da oni to i znaju. Kako to da je Njemačka postala nosilac demokratije u Evropi? Velike zasluge za to ima proces denacifikacije. U svakoj je školi prvi čas bio čas istorije. Govorili su Nijemci o zločinima Trećeg rajha.
E, kada bi tako radili u svakoj školi na teritoriji bivše Jugoslavije, kada bi djeci govorili o zločinima počinjenim u ime većinskog naroda te zemlje, recimo u Srbiji šta je urađeno u ime Srba, ili u Hrvatskoj ime Hrvata i Hrvatske, pa šta je rađeno u ime etničkih grupacija u BiH, imali biste drugu sliku.
Slušajuči Vas, ne mogu se oteti dojmu da će na narednim izborima za predsjednika Srbije pobijediti Vojislav Šešelj?
– Neće. Nema on danas podršku, resurse, infrastrukturu kakvu je ranije imao. Ali, najprije moramo da vidimo listu kandidata. Čaršijska priča kaže da je Putin tražio od Vučića da Tomislav Nikolić ponovo bude kandidat za predsjednika. Ali, on se toliko obrukao u ovom mandatu da postoji ozbiljna šansa da dođe do drugog kruga glasanja. A tada će Nikolić da izgubi ko god da bude sa suprotne strane, pod uslovom da to nije Šešelj.
Naša čaršijska priča kaže da je Dodik od Putina dobio impute da destabilizira Vučića!?
– Nije nemoguće. Dodik, Nikolić…to su ekspozture aktuelne ruske garniture. Vučić to nije. Vučić ne okreće leđa Rusiji, ponoviću to, da ne bi dobio nož u leđa. Ne okreće on leđa ni zapadu. Podrška Njemačke koju je on dobio je vrlo jasna. EU je najveći donator Srbije i orijentacija Srbije ka EU nije samo proklamativna.
Vučić je bio u Indiji. Ima li pretenzija da bude novi Tito?
– Tito je postao Tito tako što je pobijedio u ratu, a ne zato što je išao u Indiju. Vučić vodi razuđenu politiku i mora mu se odati priznanje za energiju koju ima. On ima iskrenu želju da u istoriji Srbije ostane zabilježen kao neko za kime je ostao trag koji nije krvav. Ili nije samo krvav. U tom smislu treba pratiti šta on radi.
Odlučite se, Vučić ne želi da u istoriji Srbije ostavi krvav ili samo krvav trag?
-Tragovi radikala iz devedesetih kojima je Vučić pripadao su samo krvavi. On od toga ne može da pobjegne. Ali ima distancu na to vrijeme koju je pokazao ne samo riječima, nego i djelima. Meni nije bio problem da odem u Srebrenicu jer znam da tamo ljudi znaju za šta se zalažem. On je mogao očekivati da u Srebrenici neće biti dobrodošao.
Šešelj i Amerika
Predvidjeli ste da će Šešelj završiti u Hagu. Kako će granice na području bivše Jugoslavije izgledati za 10 godina?
– Isto. Samo je pitanje šta će značiti. Hoće li značiti to ko kome plaća porez i do koje granice, ili će to biti granice poput Berlinskog zida.
Hoće li za deset godina postojati Evropska unija.
– Neki tip evropske organizovanosti će postojati. Ne u formatu kakav je sada. EU ima samo dva puta. Jedan je da se razvija, širi i modernizuje, pronalazi nove načine funkcionisanja što znači nadnacionalnu, naddržavnu strukturu koja ima mogućnost direktnog odgovora na ugrožavanje suvereniteta granica neke od svojih članica. To praktično znači stvaranje zajedničkih oružanih snaga EU. Indikativna je rečenica Angele Merkel da prijateljstvo sa SAD nije vječita kategorija. Ta je rečenica najvažnija izrečena u proteklih nekoliko godina.
Vojvodina je blijedi toponim
 
Stari ste autonomaš! Šta je sa Vojvodinom i njenim odcjepljenjem od Srbije?
– Nismo se mi ni bavili odcjepljenjem od Srbije. To je nemoguće. Veze između Vojvodine i Srbije su toliko čvrste da je to nemoguće, a postoje i čvrste veze sa svim zemljama u okruženju. Ljudi u Vojvodini imaju porodične veze sa svima preko granica. Imaju porodice u Bosni, Hrvatskoj, Makedoniji… A, što se tiče Vojvodine danas, ona nema političku samostalnost u donošenju političkih odluka i nema o čemu da odlučuje. Budžet joj je mali u odnosu na doprinos budžetu Srbije. Njena ovlaštenja kombinovana su sa malim budžetom i provincijalnim nadležnostima. Kao federalna jedinica bivše Jugoslavije ona nije uspjela da se definiše kao prostor autohtone i autonomne političke volje zasnovane na interesu svih građana. To je dovelo do toga da je Vojvodina danas blijedi toponim. No, preživjela je kao ideja, kao nešto što nije anonimna sjeverna srpska pokrajina. Dobra vijest je da u Vojvodini nema međunacionalnih trvenja.
 Puška ubija teroristu, ne i terorizam
 
I predsjednik Turske ima nove odnose sa Rusijom, razmišlja o partnerstvu sa istočnim susjedima?
– Mnoge su se stvari istorijski potiskivale, ali nisu nestajale. Turska ima dobre odnose sa Njemačkom još iz vremena Kajzera Vilhelma. Ne bih to podcjenjivao.
Ne bih ni ja, ali nije dobro po Tursku kad im ne dođe 5.5 miliona Rusa na godišnji odmor!
– Turisti neće da idu tamo gdje nisu sigurni od terorističkih napada. Borba protiv terorizma je veliki zadatak koji se postavlja pred demokratski svijet. Nije to borba protiv terorista, nego protiv terorizma. A to je teško razumjeti. Borba protiv terorizma je borba za stvaranje odnosa među ljudima i državama koji će smanjiti tenzije prihvatanjem različitosti. Treba razumeti da puška ubija teroristu, ali ne i terorizam. Začarani je krug u kome živimo: rastu vjerske tenzije i nacionalizmi širom svijeta, a raste i globalna povezanost i međuzavisnost! Bližimo se tačci gdje će nešto hitno morati da se mijenja. Ne znam na koju će stranu to nagnuti.